• This topic has 1 voice and 1 reply.
Viewing 2 posts - 1 through 2 (of 2 total)
  • Author
    Posts
  • #341567

    Anonymous

    Old-Croatian theogony (religion of pre-Christian Croats): One presents the mithological relicts of diverse pre-Christian religion in Croatian traditions and folk mythology. The mythical theogony of central Shtokavians in Dinaric Alps is almost similar as noted in other medieval Slavs. The northwestern Kaykavian tradition includes a less studied and mixed pantheon of ancient Celtic and Illyrian myths woth partial Slavic admixtures: Triglav (tricephal god), Vidas (St. Vito), Thana (Diana), and some demons as Denevir, Vodenjak, Bazilisk, Copernica, etc. The most peculiar is a stronly dualistic pantheon of Adriatic islanders and coastal Chakavians, called Seunê nebêšniki (Celestials) as sitting on coastal mount Velebit. Their bright positive deities were: Sionbôg-Sevÿšna (the Supreme Almighty), Kuláp (Sea-spirit as Poseidon), Semêra (Adriatic Aphrofite), Sion-Macãn (Divine Fire-Sword), Macaklÿ? (Fishing spirit), Ulÿkva (Saint Olive), Vÿntja (Saint Crane) i Hayebãj (Rainy spirit Rascal). The opposite dark demons in a perpetual fight with precedent ones were: Sionvrâg-Šaÿta (demons leader: Big Satan), Tohôr (demon of ice & death), Tjarmãl (red demon of war and quake: Adriatic Ares), Šy?n (hurricane demon of shipwreck and drowneds), Mantràtja (polycephal dragon devouring men), Ork?l (sea-monster as Leviathan), Bakodlãk (Big-Bull of mitraism) and Štrig?n (stormy wizard of adultery).

    Proslovne napomene

    Zbog Vukova jugoslavizma i srbohrvatskog jedinstva, dosad se kod nas uglavnom nisu smjela spominjati nepodobna predkrš?anska vjerovanja koja se nisu uklapala u tu jugo-ideologiju. Zato je starohrvatska teogonija donedavno ostala najmanje poznatom medju europskim narodima i najslabije prou?eni dio naše izvorne etnokulture. Dosad se kod nas tek šablonski po analogiji navodilo da su i Hrvati morali imati sli?nu pravjeru kao ini Slaveni, a sve ostalo izvan uglavom je šablonski prešu?eno i zanemareno. Zato su u dosadašnjim prikazima (JAZU itd.) naširoko razradjeni štokavski mitovi iz središnjih dinarskih krajeva jer se najbolje uklapaju u te jugodogme, dok je zapadna kajkavska predaja jedva tek uzput spomenuta, a nepodobni ?akavski mitovi i legende iz primorja i otoka su odreda prešu?eni i odba?eni kao posve strani "romanski". Ovaj objektivni i nepristrani nacrt naših pu?kih mitova o starohrvatskoj pravjeri daje se bez dogmatsko-ideoloških predrasuda iz donedavne jugoslavenske ideologije.

    Iz pu?kih mitova na hrvatskom etnokuturnom prostoru mogu se razlu?iti barem tri posebna panteona, koji se ve?inom poklapaju s dialektima: središnji dinarski panteon koji je najbliži staroslavenskom, zapadni kelto-kajkavski sli?an pravjeri srednje i zapadne Europe, te južni jadransko-?akavski panteon podrijetlom iz Starog istoka. Izim tih podru?nih skupina, kod nas su neki sporedni mitski likovi poznati na cijelomu hrvatskom prostoru i oni su pod raznim imenima uglavnom op?epoznati i diljem Europe. Kao pu?ki polubogovi anti?kog podrijetla kod nas se još i danas štuju najviše Mjesec, Sunce i Zora. Razne vile (kao germanske walkyre itd.) kod dinarskih štokavaca ve?inom imaju nebeskoplave haljine i igraju na šumskim ?istinama, a kod jadranskih ?akavaca sli?ne dive nose bijelo i plešu na vrhuncima. Naše zle morije (more, morine) su zlogodnice-sudjenice nalik na anti?ke moire. Poznate su zle i ružne vještice koje ve?inom zboruju pod stablom oraha i zaštita od njih je bršljanova grana: kod gorskih štokavaca se ?esto zovu irudica, kod kajkavaca je to copernica, a kod ?akavaca ve?inom štriga. Kada po predaji zmije navrše 100 godina, iz njih postaju višeglavi lete?i zmajevi, koji se kod kajkavaca zovu pozoj ili bazilisk, kod dinarskih štokavaca je to ve?inom aždaja iz gorskih jezera, a kod jadranskih je ?akavaca tzv. žminj ili oto?ni žmÿn koji boravi u klisurastim obalnim klancima. U starohrvatskoj tradiciji, najviše u Slavoniji i na otocima je u odumiranju prastari obi?aj Leljo koji sadrži izbor i ki?enje seoskog "kralja i kraljice", a uz njih ?esto i inicijaciju mladih udava?a: to je prapoviesno naslijedje koje se o?uvalo i na Kavkazu pod imenom Le-Lo, a u Baskiji kao "il Lelo" (N.J. Marr 1934, Saka? 1940, Guši? – JAZU 1967).

    Dinarski panteon (štokavska teogonija)

    Tu pripadaju ve?inom štokavski mitovi iz izto?ne Like, dalmatinske Zagore, Bosne, Hercegovine i Slavonije. Zapadna mu je granica oko rijeke Une i Krke, a do mora doseže samo na južnijem primorju, Bra?u i Mljetu (izbjeglice pred Turcima). To je slavizirani panteon sli?an Srbima i zato je pobliže prou?en u nizu uzastopnih prikaza (Zbornik za narodni život i obi?aje JAZU 1896-1967), pa se sad ukratko spominju najvažniji likovi.

    Vrhovni Perun: Glavno je tu vrhovno božanstvo slavenski Perun po komu se zovu i neki dinarski vrhovi, ali je on iz mitova i toponimije nepoznat u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, niti na otocima. Njemu je posve?ena biljka perunika (Iris), ali ju tako zovu uglavnom dinarski štokavci, dok je u zapadnoj Hrvatskoj to sablji? ili ma?inac, a u Zagorju "sklepnik" i na otocima "kukura" itd. Iris je ve? ranije kod anti?kih Ilira bila posve?ena ljekovita biljka (Stip?evi? 1974). U krš?anstvu je Perun postao Ilija-Gromovnik, ?iji su nazivi vrhova takodjer izto?no od Une i nema ih zapadnije, a kao osobno ime Ilija ve?inom je ograni?en na dinarske štokavce pa izostaje na zapadu i ve?ini otoka.

    Veles ili Volos: Drugi je tu glavni lik slavenski bog stoke Veles ili Volos, u krš?anstvu pretvoren u Sv. Vlaha. Ostala su tu još sporedna božanstva npr. duh prolje?a Vesna (odgovara jadransko-?akavskoj Semeri), pa šumski duh Stribor, itd. Takodjer je zna?ajan i Sv. sokol (Sokoli?) kao oli?enje slobode i snage, dok je kod pravoslavnih štokavaca kao takav simbol orao. Tu su još zna?ajni obi?aji Lada kojim se zaziva prolje?e i Dodole (ili prporuše) kao zaziv kiše i plodnosti zemlje. Dobre i lijepe vile kod dinarskih štokavaca ve?inom imaju nebeskoplave haljine i plešu na šumskim ?istinama.

    Dinarski demoni: Od štokavskih zloduha je najpoznatiji vukodlak (vampir) kao mrtvac koji napada no?u ljude i siše im krv. Divovi (gorostasi) su puno ?eš?i u štokavskim mitovima nego u drugim našim krajevima i odraz su sklonosti megalomaniji naših dinarskih gorštaka. Divlji ?ovjek je jednooki ljudožder koji živi u pe?ini, hvata i jede ljude. Opasni mitski zmaj kod dinarskih štokavaca je ve?inom kao aždaja iz gorskih jezera. Zle i ružne vještice kod štokavaca se ?esto zovu irudica i ve?inom zboruju pod stablom oraha, a navodna zaštita od njih je bršljanova grana. Ovdje postoji kult svetog hrasta kao zaštitnog drveta, dok je orah ukleto stablo i zborište vještica. Po dinarskoj predaji, zemlja leži medju rogovima golemog vola i kad on mahne glavom nastaje potres. Takav dinarski panteon dijelom potje?e iz anti?ke ilirske tradicije potom preslojene slavenskim mitovima, a strukturno odražava sto?arsko-patrijarhalni mentalitet i životni stil nomadskih gorštaka. Ovi su likovi iz dinarskog panteona eti?ki ve?inom indiferentni, pa uglavnom nemaju pozitivne niti negativne moralne predznake.

    #348902

    Anonymous

    Zapadni panteon (Kajkavska teogonija)

    Taj mitski sustav obuhva?a sjevernu Istru, Gorski Kotar, Belu Krajinu, Žumberak, Kordun, Banovinu i Hrvatsko Zagorje, a postoje i prielazne mješavine u Moslavini i Kvarneru. Ve?inom se poklapa s kajkavskim govorima i njima najbližim ekavskim ?akavcima uz gornji Jadran. Tu je manje posebnih slavenskih likova i ve?ina su op?erašireni u srednjoj i sjeverozapadnoj Europi, a dielom su keltskog iskona. Ovaj je panteon kod nas ve?inom zanemaren i razmjerno slabije prou?en, tek ukoliko se slagao s dinarskim likovima i slavenskom mitologijom pa je tek nedavno sustavno razložen, a slikoviti opis tih likova dali su u svojim pri?ama I. Brli?-Mažurani? (1920) i Bango (1998).

    1. Sv. Vid je tu glavni i naj?eš?i lik, a u Jugoslaviji se smatrao krš?anskom zamjenom za slavenskog boga Svantevida, ali isto odgovara i ilirskom anti?kom Vidasus, kao i ranoarijskom bogu lije?ništva Vidarna. Najve?a je koncentracija Vidovih toponima u ovom dijelu Europe izmedju Zagreba i Kvarnera, gdje je ?ak 12 sela s imenom Sv. Vid pa još toponimi Vidovec, Vidovice, Vidonica, Vidohlam i Vidas, a po njemu se zovu i oto?ni vrhovi Cresa, Krka, Paga itd. Na paškom Svevidu (348m) kod sela Vidasi, sve do sredine 19. st., stajao je na piramidalnom postolju "Svetiš?e" (?un?ur) iz kamena klesani Vidasov idol, a ideološki ga je razorio paški župnik Mate Garkovi? (Dometi 5 / 1995). Tamo je o?uvana i predaja o hodo?aš?ima i molitvama tom kumiru: penjalo bi se no?u i 7 puta obilazilo ?un?ur, zorom bi po?eo post do podneva, popodne bi se slavilo i jelo bez soli, pjevale svete himne "dondole", spomenik bi se zalijevao obrednim vinom i žrtvovala šarena ovca, a na ljetni solsticij u lipnju palili su se krijesovi.

    2. Triglav ili Troglav tu je drugo glavno božanstvo vrhova, koje je kod nas o?uvano i pod anti?kim ilirskim imenima: Troura (1.234m) iznad Lovinca u Liki i Trigêt (475m) na isto?nom Krku. Pojam svetoga "Trovrha" se nalazi diljem Europe, jer su troglavog boga uz ine Indoeuropljane doduše štovali srednjovjeki Slaveni, ali podjednako i anti?ki Kelti pa još pradavni ranoarijski Mitanni itd.

    3. Sv. Jana, jednako kao anti?ka Diana i ilirska Thana, bile su zaštitnice svetih izvora: na kajkavskom "škarnik" i sli?no ?akavski "škarna". Anti?ki spomenik Thane nadjen je uz toplice Topusko, a i sada je blizu Janino vrelo uz Kupu kod Jamnice. Izmedju Zagreba i Karlovca, na Žumbera?kom krasu kod Jaske pod stijenom Japeti?a (871m) je jaki izvor i nad njim takodjer kapela Sv. Jane, a taj je scenarij sli?an anti?kim svetištima Silvana i Thane po stijenama Dalmacije (Muži? 1997). U pu?koj je pjesmi o?uvana i Dianina pratilja kao anti?ka košuta koja se ide napojiti na taj izvor. Samo Janino ime je ranoarijsko iz Aveste: jani = gospodja.

    4. Kajkavski zli demoni. Iako u kajkavskoj teogoniji nema izrazitog dualizma (kao u ?akavskom panteonu), tu su takodjer poznati neki opasni zlodusi (BANGO 1998): npr. Denevir (ili Mraok) kao no?na sablast ili utvara, pa Vodenjâk kao crni dlakavi zloduh utopljenika iz rijeke, Copernjâk (vještac, vra?) itd. Copernica: iako su vještice i drugdje kod nas manjeviše poznate, one su izrazite i naj?eš?e kod kajkavaca, gdje su kao i u germanskoj srednjoj Europi ranije bili ?esti obredi njihova mu?enja i spaljivanja. Opasni mitski zmajevi se kod kajkavaca zovu pozoj ili bazilisk.

    5. Ini kajkavski duhovi: Zeleni Juraj je kajkavski folklorni lik u obredu zaziva prolje?a i sjetve, a germanskog je podrijetla i poznat diljem srednje i sjeverozapadne Europe. Pepeljuga i šumski patuljci su takodjer tipski likovi iz srednjoeuropske germanske predaje, a kod nas su naj?eš?i na kajkavskom sjeverozapadu sve do Kvarnera. Svarog i Stribor (šumsko božanstvo) tu su jedini osobiti staroslavenski likovi, kao i sveta lipa kao zaštito drvo itd. Kajkavske šumske vile po predaji su ve?inom oki?ene zelenim granama. Tu su takodjer poznati Sve?ari (kresnice) ili no?na svjetla koja lebde u mraku kao duše nevine dje?ice.

    U kajkavskoj su predaji još znakovite i nordijske pri?e o višednevnim velikim no?ima i dugim danima, ?ega uop?e nema na hrvatskom etnoprostoru niti u blizini, nego tek u Skandinaviji i Sibiru pa je to vjerojatno mitsko naslijedje, kod nas preneseno od doseljenih germanskih Gota. Kajkavci pjevaju o tim mitovima ve?inom uz folklorne gajde, a ?esta su i kolektivna ritualna opijanja "životnim napitkom" tj. vinom kao naslijedje od keltskih druida (Guši? 1967). Taj je kajkavski panteon nastao iz anti?ke ilirsko-keltske mitologije i potom je u srednjem vijeku još preslojen slavenskim i germansko-gotskim vjerovanjem, a uglavnom je odraz agrarno-sesilnog na?ina života.

    Jadranski panteon Seunê nebêšniki

    Jadranski panteon ili Seunê nebêšniki (Južnohrvatska teogonija): Ovaj bogati i osobiti južnohrvatski panteon je pobliže razra?en u drugomu paralelnom ?lanku Jadranski nebesniki, a ovdje se navodi tek ukratko zbog poredbe s kajkavcima i štokavcima. To je jedini mitološki sustav uglavnom osobit za Hrvate i ve?inom nepoznat drugdje u Europi. Baš zato su ga dosad vukovski jugodogmati neznanstveno odbacili, zanemarili i prešutili, jer nema zajedni?kih jugoslavenskih likova, pa je tek nedavno po prvi puta sustavno prikazan. Obuhva?a uglavnom ?akavske mitove iz primorja i ve?ine otoka, od Istre do Dubrovnika i ?akavski dio zapadne Hercegovine i Like (Gacka). Idu?i niz jadranskih mitskih likova, božanstava i demona najbolje je opisan u deset o?uvanih legenda "Vêyske Povêde" (Ognjište 7 / 1996 i ?akavska ri? 29 / 1997): prvo se navode srednjovjeka rano?akavska imena, a potom su u zaporkama pridodana i novija polu?akavska gdje su još poznata.

    Zbor tih mitskih likova na Kvarneru zovu "Seunê Nebêšniki" (Svekoliki na nebesima) što po predaji naših oto?ana stoluju na onom sjajnom bijelom oblaku koji za vrijeme bure ?esto nalegne duž planinskog grebena Velebita i zato se drugi najviši vrh na Velebitu zove Sveto Brdo (1.753m). ?akavske vile (dyve ili divice) uviek su u sniežnobielim haljinama i ne dolaze kao kopnene vile po šumama, nego plešu na otvorenim gorskim i oto?nim vrhuncima. Dok su likovi iz inih kopnenih mitova eti?ki ve?inom neutralni, u jadranskom je panteonu izrazita dualna polarizacija na svietle dobre duhove (Sionbôg-Sevÿšna, Kuláp, Semêra, Sion-Macãn, Ulÿkva, Vÿntja, Macaklÿ? i Hayebãj), a u stalnom sukobu nasuprot njima je niz mra?nih zlih demona: Sionvrâg-Šaÿta, Šy?n, Tohôr, Tjarmãl, Mantràtja, Bakodlãk, Ork?l i Štrig?n. Ovi zli demoni po predaji ?esto djeluju poja?ano u paru: Šijun + Štrigun, Šayta + Tohor itd. Dio tih mitskih likova je najviše u Kvarneru i dijelom u Dalmaciji preslikan i na zvjezdano nebo: Tohôrnica (Sjevernja?a – Tramuntana), Bakodlãk (zviježdje Taurus), Mantrà?a (zviježdje Hydra), Orkùle (zviježdje Delfin), Vÿntja (zviježdje Grus), pa ja?e zvijezde Dÿva (zvijezda Spica), Tjarmãl (Antares) itd.

    Neki od tih likova o?uvani su najbolje na Kvarneru, dok su ostali dobro poznati i južnije uzduž Jadrana, sve do Dubrovnika: Kulaf, Šijun, Orko, Maci? i Štrigun, a Šijun i Štrigun još i u kopnenom zaledju do Like i zapadne Hercegovine. Romanski su tu nazivi Kulaf, Štrigun, Ulykva i Šalamuna, a slavenski Maci? i Bakodlak, dok je ve?ina ostalih podrietlom iz Starog istoka: Sevyšna, Šayta, Semera, Vyntja, Mantra?a, Tohor, Tjarmal, Hayebaj itd. Ovo je najstariji i najbogatiji mitski sustav kod Hrvata i jedan od najsloženijih u staroj Europi. Taj starohrvatski panteon je paleomediteransko-ilirskog podrijetla još preslojen indoarijskom predajom. U tom jadranskom panteonu postoji izrazita protivnost izmedju dobrih duhova i mra?nih zlih demona. Ovdje dajemo samo ukratko popis gtlavnih pozitivnih i negativnih duhova koji su pobliže prikazani u patralelnom ?lanku Jadranski nebesniki (idu?e oznake: ? = romanski nazivi, ? = imena podrietlom iz Starog istoka).
    Pozitivna božanstva (dobri duhovi)

    Pozitivni dobri duhovi iz ?akavske mitologije su u našemu jadranskom panteonu: Sionbôg-Sevÿšna ? (Svemogu?i vje?ni Bog), ? Kuláp (pomorski bog kao Posejdon), ? Semêra (božica sre?e i ljepote), Sion-Macãn (Božji ma? ognjeni protiv demona), Macaklÿ? (dobri duh ribolova), ? Ulÿkva (duh Posve?eng ulja), Vÿntja (predhistorijski Sveti ždral) i Hayebãj (Kišni duh).
    Negativni demoni (mra?ni zlodusi)

    Negativni mra?ni zlodusi iz tradicijske jadranske mitologije su: Sionvrâg-Šaÿta (Veliki Sotona-predvodnik demona), Tohôr (ledeni zloduh smrti i zime), ? Tjarmãl (krvavi zloduh rata i potresa), ? Šy?n (orkanski zloduh brodoloma i utopljenika), ? Mantràtja (stoglavi Prazmaj – ljudožder), ? Ork?l (?udovište – velekit kao biblijski Leviathan), Bakodlãk (silni sveti Prabik) i ? Štrig?n (vještac oluje i preljuba).

    http://www.wikinfo.org/index.php/Starohrvatska_teogonija

Viewing 2 posts - 1 through 2 (of 2 total)

You must be logged in to reply to this topic.